a) Prepisivanje
Muslimani su sve do pojave tipografije polovinom petnaestog stoljeća umnožavali Mushaf prepisivanjem. U prepisivanju, izradi i uvezivanju Mushafa oni su radili sistematski i ekipno. Godinu dana pa i više čitava ekipa umjetnika radila je na dekoraciji i prepisivanju kur'anskih ajeta kufskim, nesh i sulus pismom. S obzirom da je prikazivanje živih bića bilo nepoželjno u islamu, islamski umjetnici su cijelim svojim bićem bili okrenuti kaligrafiji arapskog pisma. Ovaj stav islama prema figuralnoj umjetiiosti posljedica je beskompromisnog monoteizma Kur'ana i njegove zabrane idolopoklonstva. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva i geometrijskih figura. U kaligrafiji i ilustiaciji Mushafa islamski umjetnici postigli su velike rezultate, o kojima govori i svjedoči ne samo historija nego i umjetnost.
Prvi mushafi, koji su za vrijeme Osmana napisani u šest primjeraka, pisani su kufskim pismom. Kufskim pismom Mushaf je umnožavan puna četiri stoljeća, sve dok se nije razvojem arapske kaligrafije pojavilo novo, tzv. nesh pismo. Pojava nesha predstavlja jedan korak dalje u razvoju kaligrafije arapskog pisma. Još jedan korak dalje u tom pravcu učinjen je pojavom sulus pisma. Od svih gore navedenih pisama i njihovih varijanata Mushaf je najviše prepisivan sulus pismom. Sulus pismo mnogi smatraju majkom kaligrafije arapskog pisma. Onome koji ga nije usvojio mnogi osporavaju i atribut kaligrafa.
Rukopisi Mushafa su danas pohranjeni u mnogim bibliotekama širom svijeta. Najpoznatija i sa najvećim fondom rukopisa Mushafa u svijetu danas je Daru-l-kutub u Kairu. U ovoj biblioteci nalazi se i najveći rukopis Mushafa. Njegova dužina iznosi više od jednog metra. Sličnih dimenzija je i Mushaf koji se nalazi u Indiji u vlasništvu jednog od indijskih maharadža. Vrlo rijetka zbirka Mushafa u Egiptu je zbirka iz mamelučkog perioda pisana mamelučkim neshom, rejhani. Odlikuje se velikim dimenzijama, geometrijskom arabeskom, biljnom dekoracijom i polihromijom. Jedan od najdekorativnijih mamelučkih Mushafa je Mushaf sultana Algajta. To je pravo remek djelo istočne kaligrafije. Svaki džuz je posebno uvezan i ukrašen biljnom dekoracijom. ‘Unvani (naslovi) džuzova su pozlaćeni, a pozlaćen je također i svaki početak kur'anske sure. Prepisan je 1313. godine. Njemu je vrlo sličan, u pogledu kaligrafske obrade, Mushaf, odnosno džuzovi Mehmed-paše Sokolovića koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Svaki džuz je uvezan u posebne kožne korice i ukrašen bogatim reljefrnim ornamentima kako izvana tako i iznutra. Mushaf Mehmed-paše Sokolovića mnogi ubrajaju u remek djela i biserje orijentalne kaligrafije.
Među najpoznatijim kaligrafima, prepisivačima Mushafa, jesu Ibn Mukla i Ibn Bevvab, zatim u novijem vremenu Ali Ibrahim i Jusuf Ahmed. Među Turcima najpoznatiji su bili Hafiz Osman i Abdullah Zuhdi. Ali Muhammed ibni Ali, poznatiji po nadimku Ibn Mukla, roden je u Bagdadu 272/885. godine. Bio je ministar na dvoru abasidskih halifa: El-Muktedira, El-Kahira i Er-Radija. Ovaj posljednji dao mu je odsjeći ruku nakon što su ga kod njega oklevetali, a onda ga je zatvorio. Umro je u zatvoru 328/939. godine. Nakon odsijecanja desne ruke Ibn Mukla je s tugom rekao: "Ruka koja je služila trojicu abasidskih halifa, koja je dva puta prepisala Kur'an, odsijeca se kao što se odsijeca i svaka ruka lopova! Snaga i moć pripadaju samo Allahu. Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti." Ibn Mukla je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom, pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice. Ibn Mukla je među prvima odredio relativne veličine slova i njihove međusobne proporcije (hendesetu-l-hurufi).
Reformi u pravcu današnjih oblika nesha i njegovog uljepšavanja doprinio je i njegov brat Ebu Abdullah. Vještinu pisanja od Ibn Mukle preuzeo je Ebu-l-Hasan Ali ibn Hilal, poznatiji pod nadimkom Ibn Bevvab. Umro je u Bagdadu 413/1022. godine, a pokopan u mezaristanu pored Ahmeda ibn Hanbela. On je bio sin vratara bagdadske halifske dvorane za prijem gostiju. Otuda i njegov nadimak. Upotpunio je pravila pisanja i kaligrafeki dotjerao tada već postojeće vrste pisma. Autor je i stila muhakkak. On je šezdeset i tri puta prepisao Mushaf.
U novijem vremenu među najpoznatijim kaligrafima je Ali Ibrahim, Egipćanin, rođen u Kairu, 1283/1866. godine i Jusuf Ahmed, profesor kaligrafije na srednjim školama u Egiptu. Umro je 1361/1942. godine. I jedan i drugi su dobro pisali sve vrste arapskog pisma, a posebno sulus i nesh pismo.
Među Turcima najpoznatiji kaligraf je bio Hafiz Osman, umro 1110/1698. godine. On je do maksimuma usavršio tursku kaligrafiju u estetskom smislu. Poslije njega istaknuto mjesto u ovoj oblasti zauzima i Ahmed Zuhdi, umro 1296/1878. godine u Carigradu.
Prvi rukopisi Mushafa koji se nalaze kod nas pisani su na Istoku. Jedan od najstarijih, koji se čuva u džamiji u Bijelom Polju, potječe iz prve polovine trinaestog stoljeća. Među vrlo starim rukopisima Mushafa kod nas je i rukopis koji se nalazi u Prizrenu u Mehmed-pašinoj biblioteci. Ovaj manuskript potječe iz 1312. godine.
I kod nas je, kao i u drugim islamskim krajevima, postojao ekipni rad u prepisivanju i dekoraciji Mushafa. Među najpoznatijim kaligrafima, prepisivačima Mushafa, kod nas su bili: hafiz Ibrahim Sehović iz Sarajeva, koji je 66 puta prepisao Mushaf. Posljednji prijepis je iz 1811. godine. Zatim Derviš Abdu’l-Hamid Leskovikli, koji je trinaest puta prepisao Mushaf, posljednji prijepis je iz 1841. godine; hafiz Mustafa ibni Omer iz Mostara, koji je osam puta prepisao Mushaf, osmi prijepis potječe iz 1755. godine; Mustafa Bošnjak, zvani Kitabi, koji je mogao vrlo brzo i lijepo pisati, zbog čega je i dobio ovaj naziv; Husejn Bošnjak i Ahmed Hadžinesimović. Ahmed Hadžinesimović je 1753. godine u Pruscu dovršio svoj prijepis Mushafa koji se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a kome nedostaje početak. Prepisivanje Mushafa on je počeo još 1725. godine, a završio ga tek poslije 28 godina, 1753. godine. Hadžinesimović je na kraju svoga prijepisa dao jedno kraće objašnjenje iz koga se vidi da je prepisivanje počeo 1725. godine i da je tada prepisao nešto više od šest džuzova. Slijedeće godine poginuo mu je otac pa je, kako kaže, povodeći se za satanom, prekinuo prepisivanje. Deset godina kasnije, 1736. upućen je na "Moskoviju" i bio zarobljen. U zarobljeništvu je ostao neko vrijeme, a onda se vratio u svoj rodni Prusac. Tu je opet, povodeći se za satanom, zanemario prepisivanje, koje je nastavio tek 1751. godine.
b) Štampanje
Mushafa Umnožavanje Mushafa vršilo se prepisivanjem sve do pojave štamparije.
Prvi put je Mushaf štampan u Veneciji 1530. godine.
Mnogo kasnije štampan je i u Njemačkoj (Hamburg, 1694. god.), zatim u Italiji (Padova, 1698. god.). Sva ova evropska izdanja arapskog teksta Kur'ana nisu imala nekog odjeka u islamskom svijetu. Polovinom 19. stoljeća u Lajpcigu je njemački orijentalist Flugel dva puta štampao Kur'an: 1834. i 1842. god. Flugelovo izdanje sa numerisanim ajetima i moderniziranom ortografijom, također, nije imalo nekog odjeka u islamskom svijetu. Arapski tekst Kur'ana koji je izdao Flugel štampan je više puta u Evropi, a naročito u Njemačkoj. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća u Rusiji se susrećemo i sa ruskim štampanim Kur'anima (Petrograd 1878. god. i Kazan 1810), a onda i sa perzijskim (Teheran 1828. i Tibriz 1833. god.). Stopama Perzije krenula je i Indija. Od 1877. god. i Turska pokazuje veće interesovanje za štampanjem arapskog teksta Kur'ana. Najpoznatije istočno izdanje Kur'ana je ono koje je štampano u Kairu 1925-26. god., oko čega se brinuo poseban odbor poznavalaca Kur'ana.
Za našu upotrebu štampani Kur’ani su uglavnom nabavljani iz Turske i Egipta.
Međutim, pošto se u Turskoj prešlo na latinicu i pošto egipatski Kur'ani imaju nekih sitnijih razlika u ortografiji od one koja je kod nas poznata, to takvi Kur'ani nisu mogli doći u obzir, pa je Vakufska direkcija u Sarajevu pomoću izrađenih klišeja izdala arapski tekst Kur'ana koji je kod nas do sada doživio više izdanja:
Prvo izdanje 1935. godine. Moramo spomenuti da nismo uspjeli, i pored velike želje, pronaći ovo prvo izdanje arapskog teksta Kur'ana kod nas.
Drugo izdanje 1937. godine (1356.). Ovo je izdanje štampano u štampariji Zadružne knjigoveznice na 605 stranica sa arapskom dovom na kraju. Ovo drugo izdanje arapskog teksta Kur'ana kod nas štampano je u 10.500 primjeraka, a pregledano od naših poznatih hafiza: Mustafe Mujezinovića, Džemaludina Hadžijahića i Asima Sirće. Uvez je lijep i čvrst, a štampa jasna i razgovijetna.
Treće izdanje 1942. godine (1361.). Treće izdanje Kur’ana štampano je u Državnoj štampariji u 9.930 primjeraka na linom papiru i u platnenom povezu. Tehnička oprema je na visini.
Četvrto izdanje 1952. godine (1372.) u 5.000 primjeraka u tvrdom platnenom povezu sa pozlatom korica i na srednje finom papiru. Štampanje su nadzirali dvojica poznatih sarajevskih hafiza kako se u tekstu ne bi potkrala nikakva štamparska greška. Štampanju se pristupilo na osnovu preponike Reisu-l-uleme, kao i na osnovu zaključaka Vakufskog saborskog odbora, pošto je ranija zaliha Kur'ana već bila iscrpljena. Tehnička oprema je bila na visini, čime su zadovoljeni zahtjevi estetike i umjetnosti.
Peto izdanje 1970. godine (1390.) u 20.119 primjeraka. Korekturu ovog izdanja obavili su naši poznati hafizi Halid Hadžimulić i Fadil Porča, dok je tehnički urednik bio Ešref Kovaćević, koji je svojom rukom napisao dovu koja je kasnije kliširana. I peto izdanje zadovoljava zahtjeve estetike i umjetnosti, što služi na čast i izdavaču i štarnpariji "Svjetlost", gdje je Kur'an štampan.
Šesto izdanje 1976. god. (1396.) na šesto deset stranica, velićine 14 x 25 cm. Ovo izdanje ima i nekih stamparskih grešaka (koje su ispravljene na posebnoin listiću štampanom uz izdanje).
Sedmo izdanje 1983. godine (1404.). Ovo izdanje ima 605 stranica. Izdavač ovog, kao i prethodnog izdanja, jeste Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Na kraju Kur'ana nalazi se i hatmenska dova (Du'a'u hatmi-l-Kur'ani), uputa kako i gdje se nalaze sedžde u Kur'anu i sadržaj kur'anskih snra i džuzova.
Osmo izdanje 1984. godine (1405.) na 610 stranica velićine 19 x 23 cm. Uz ovo izdanje, kao i uz prethodno, štampan je i džepni Mushaf.
Deveto izdanje 1989. godine (1410.). Ovo izdanje štampano je u stampariji "Grafopak" u Gračanici u tirazu od 30.000 primjeraka. Izdavač je Staiiešiastvo Islamske zajednice u Sarajevu. I ovo, kao i prethodna izdanja, zadovoljava zahtjeve estetike i umjetnosti.
Deseto izdanje 1994. godine (1414.). Uz deseto izdanje štampan je i džepni format u tiražu od 3.500 primjeraka za potrebe Armije BiH.
Pored ovih redovnih izdanja Vakufske direkcije i Starješinstva Islamske zajednice u Sarajevu kod nas postoje i vanredna izdanja Kur’ana.
Takva izdanja su M. Bekira Kalajdžića (džepni format) i izdanje povodom proslave 1400. godišnjice objave Kur’ana (većeg formata). Vrijedno je napomenuti da je veliki broj primjeraka arapskog teksta Kur'ana u izdanju Vakufske direkcije u Sarajevu rasprodan i za potrebe muslimanskog stanovništva Poljske i Krima.
Državna štamparija u Sarajevu štampala je 1935. godine (1354.) Izbor kur'anskih tekstova koje je priredio i na poljski jezik preveo Jakub Senkijević. Arapski tekst Kur'ana nalazi se na lijevoj, a poljski prijevod na desnoj strani knjige. Korekturu poljskog teksta štampanog primjerka izvršio je dr. Marsel Trajder. U ovome izboru obuhvaćeni su kur’anski tekstovi koji se odnose na vjerovanje (iman), bogobojaznost (takvaluk), pokajanje (tevba), zahvala (šukr), kao i tekstovi koji se odnose na obredoslovlje (ibadet). Knjiga se završava dovama iz Kur’ana (El-Ed’ijjetu mine-l-Kur'ani). Knjiga je većeg formata. Ima 185 stranica, a izgleda da je prevedena i na naš jezik.
Izvor: Jusuf Ramić, Tefsir – historija i metodologija, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2001., str. 26-32.
