Deset je srčanih aktivnosti prilikom učenja Kur'ana, a one su: razumijevanje osnove Govora, uvažavanje, srčana prisutnost, razmišljanje, pronicanje, prevladavanje zapreka razumijevanja, usmjerenost, dojam, uzdizanje i lišavanje.
2. Uvažavanje Govornika (ta'zimu'l-mutekellim)
U srcu učača koji počinje s učenjem Kur'ana treba da bude prisutno poštivanje spram Govornika. Učač treba da zna, da ono što uči nije ljudski govor i da učenje Govora Uzvišenog Allaha ima vrhunski značaj i težinu. On, neka je Uzvišen, kaže:
"Ne mogu ga dotaći, osim čisti." (El-Waqi'a, 79.)
Kao što su vanjski dijelovi kože Mushafa i njegovi listovi zaštićeni od vanjskog ljudskog dodira, osim ako je čovjek obredno čist, isto tako njegovo skriveno značenje, s obzirom na njegovu uzvišenost i veličinu, je pokriveno za ljudsko srce, osim ako je čisto od svih metafizičkih nečistoća, prosvijetljeno nurom poštovanja i uvažavanja.
Kao što nije dobro da svaka ruka dodiruje Mushaf, isto tako nije dobro da svaki jezik uči Mushaf, a tako ni svako srce neće doći do njegovih značenja.
Ovdje ćemo navesti primjer uvažavanja (ta'zima) Ikrime b. Ebi Džehla. Kada je otvorio Mushaf, pao je u nesvijest govoreći: "Ovo je Govor moga Gospodara! Ovo je Govor moga Gospodara!"
Uvažavanje Govora je i uvažavanej Onoga Koji govori. Međutim, neće se pojaviti poštovanje spram Onoga Koji govori sve dok se ne počne razmišljati o Njegovim sifatima, uzvišenosti i djelovanju, dok mu na um ne padne Univerzum ('Arš), Prijesto (Kursijj), nebesa i Zemlja i ono što je između njih od džinna, ljudi, životinja i stabala, kao i da zna da ih je sve stvorio, opskrbio i nad njima ima moć samo Jedan, kao i da se sve u Ruci Njegove moći nalazi između Njegove dobrote i mislosti i između Njegove osvete i sile. Ako daje blagodat to je iz Njegove dobrote (fadl), a ako kažnjava to je iz Njegove pravednosti ('adl). On je Onaj Koji kaže: "Ovi će u džennet i na to se ne obazirem, ovi će u džehennem, a i na to se ne obazirem!" Ovo je vrhunac veličine i uzvišenosti.
Razmišljanjem o ovim primjerima javlja se (srčana) prisutnost poštivanja i uvažavanja Onoga koji govori, a zatim i Govora samog.
Izvor: Ebu-Hamid el-Gazali, Tajne učenja Kur'ana, prijevod s arapskog: hfz. Ibrahim Ibranović, Odbor Islamske zajednice Travnik, Travnik, 1997., str. 58-60.
