www.kiraet.net v2 | (Na)učimo Kur'an...

S imenom Allaha, Svemilosnog, Darivatelja milosti. Neka je Allahov blagoslov i spas na Njegovog Poslanika, s.a.v.s., našeg prvaka i dobročinitelja, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga slijede putem islama.

 

Šta je to Kur'an?

Kur'an je Allahov, dž.š., govor (كلام الله), objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur'an je mu'džiza izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom, zapisan je u Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.

Kur'an Časni je Allahova, dž.š., Mudra Knjiga, Njegovo Jasno Svjetlo i Pravi put. Uzvišeni Allah je objavio Kur'an Svome Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., kako bi pomoću njega, Allahovom, dž.š., uputom, ljude iz tmina izveo na svjetlo i usmjerio ih na put Silnoga i Hvaljenoga. To je knjiga u kojoj je ljudima jasno objašnjeno ispravno vjerovanje, mnogobrojna pravila lijepog ponašanja, pohvalne karakterne osobine i dobra djela koja su garant ljudske sreće u životu na ovom svijetu i njihovom drugom životu na Ahiretu, ne bi li se pridržavali onoga što je obavezno i klonili onoga što je štetno i zabranjeno.

Alija ibn Ebi Talib, r.a., u svom opisu Kur'ana kaže: "U njemu je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečem drugom, Allah će ostaviti u zabludi."

U bogatoj tefsirskoj i orijentalističkoj literaturi postoje mnoge definicije Kur'ana. Neke od njih Kur'an svode samo na njegovu vanjsku, formalnu stranu, a druge u obzir uzimaju suštinu, njegovu misao i uputu. Oni koji ga svode na njegovu vanjsku, formalnu stranu ističu da je Kur'an Allahov govor, nadnaravan, objavljen Muhammedu, a.s., zapisan u Mushafu, prenesen vjerodostojnom predajom (tevaturom) čije se učenje, čitanje smatra ibadetom. Ova definicija, prema nekima, u obzir uzima samo vanjska, donekle, moglo bi se reći, formalna obilježja Kur'ana. Može se s pravom primijetiti da se ovoj vanjskoj, formalnoj strani posvećivalo suviše mnogo pažnje. Ona je uveliko potisnula i stavila u drugi plan suštinsku stranu Kur'ana...

Drugi, koji u obzir uzimaju njegovu suštinu, ističu da je Kur'an svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (El-Ma'ide, 15-16.)

Treći objedinjavaju dvije gore navedene definicije. Kur'an je, po njima, Allahova Riječ koja ljepotom svog izraza i misaonim sadržajem nadmašuje ljudsku riječ. Objavljen je Muhammedu, a.s., sadržan u Mushafu, prenesen vjerodostojnom (tevatur) predajom, čije čitanje, učenje ima obilježje ibadeta.

 

***

 

Sasvim je očito da su neki muslimani izgubili stvarnu vjeru u konkretnu primjenjivost kur'anskih principa u različitim sferama njihovog života. Zadovoljivši se pukim recitiranjem, učenjem Kur'ana u trenucima kada neko iz porodice ili od bližnjih preseli na Ahiret, nadajući se da će to učenje na određeni način pomoći umrlim, ali, u isto vrijeme, vjerujući da će se tim učenjem „iskupiti“ za neke grijehe, Kur'an tako postaje knjigom za kojom posežemo da bi nas njeno milozvučno učenje umirlio i ulilo nadu da će, Božijim emerom, naše učenje pomoći umrlima. Na taj način učenje Kur'ana doživljavamo samo kao zvuk ili melodiju koja treba da nas učini mirnijim i sigurnijim. Ipak, Kur'an je najprije uputa za žive. Mrtvima će on koristiti samo ako su se, još za života, čvrsto držali njegovih uputa i smjernica. U naš se narod, dijelom zbog njihovog nepoznavanja učenja islama, a dijelom i zbog slabe naobrazbe uleme, hodža, efendija, imama, uvuklo i ustalilo mnogo pogrešnih shvatanja i razumijevanja Kur'ana kao Upute. Primjera za to je mnogo. Učenje Kur'ana je dobilo tržišnu vrijednost, a između „običnog“ svijeta i Kur'ana se, kao neka vrsta posrednika, nalazi ulema koja će, za fine pare, učiti iz Kur'ana šta god i kada god želite. Jer, lakše je tako, barem tom „običnom“ svijetu (na)učiti Kur'an, nego li provesti neko vrijeme u džamiji ili na nekom drugom mjestu učeći harfove, kako bi, makar jednom u životu, ispravno proučili Fatihu. Tako se, dijelom zbog nemara hodža i njihovim neozbiljnim angažmanom u džematu, osim želje za učenjem, te dijelom zbog nemara njihovih džematlija, kod „običnog“ svijeta izgubila volja i žudnja za izučavanjem, promišljanjem i, što je najvažnije, primjenom kur'anskih poruka i uputa. Kur'an postao signal našeg islamijjeta, a ne simbol, kao što bi trebao biti, kao da će nam samo prisutvo Kur'ana u nekoj sehari pomoći ili koristiti.

Mnogi će se hvaliti time da su nekada, prije nekoliko desetljeća, možda i prije pola stoljeća, naučili učiti Kur'an pred nekim od „starih hodža“. No, kada iste te upitamo da li i dalje uče Kur'an, jer bi, shodno našem uvjerenju u intelektualni napredak i usavršavanje čovjeka tokom života, dosada trebali besprijekorno ispravno učiti i uspješno završiti još i neki kurs arapskog jezika kako bi se još više približili Kur'anu. Nažalost, takvi ne da nisu ostali na nivou na koji ih je doveo „stari hodža“, nego su uspjeli zaboraviti i ono što je trebalo biti osnovom za nadogradnju i usavršavanje. Stoga nemamo pravo pričati o takvom islamijjetu kao uzoru i paradigmom koju bi trebao slijediti musliman. Jer, kao što to izvanredno primjećuje R. Garaudy, ono što je najvažnije nije to šta čovjek govori o svojoj vjeri, nego šta ta vjera čini od čovjeka. Islam nas uči da se znanje traži od kolijevke do mezara. Mi nismo odmakli daleko od kolijevke, u pogledu znanja, a mezar nam je bliži svakog trena.

Nije nimalo pretjerano reći da su muslimani krenuli putem napuštanja Kur'ana.

Mi ćemo kroz ovaj rad pokušati identificirati oblike i vidove napuštanja i zanemarivanja Kur'ana, te ćemo, shodno našim mogućnostima, nastojati potaknuti svakog kome je stalo do Allahove, dž.š., Riječi, da u pozitivnom smislu promijeni svoj odnos prema Kur'anu.

***

Šta je to napuštanje i zanemarivanje Kur'ana?

Uzvišeni Allah u suri El-Furqan kaže:

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا

"Poslanik je rekao: 'Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!'" (El-Furqan, 30.)

Riječ مهجور nosi ova značenja: „napušten“, „ostavljen“, „izbjegavan“, „usamljen“, „odbačen“, „zastario“... Izraz مهجورا može značiti „kao puko mišljenje puno želja“ i, prema tome, bez vrijednosti, ili kao nešto što je tokom vremena „prestalo biti relevantno“. Pošto su mnogi do kojih je doprla poruka Kur'ana smatrali je i smatraju je Božanskom Objavom i vrlo „relevantnom u svakom smislu te riječi, očigledno je da sintagma „moj narod“ ne može ovdje označavati sve pripadnike Poslanikove zajednice (bilo u nacionalnom, bilo u ideološkom smislu ove riječi), već označava samo one od njegovih nominalnih sljedbenika koji su izgubili svaku stvarnu vjeru u kur'ansku poruku...

Arapi imaju običaj kazati: هَجَرْتُ الشَّىْءَ إِذَا تَرَكْتُهُ وَأَغْفَلْتُهُ.

Riječ هجر („napuštanje“, „ostavljanje“, „izbjegavanje“...) u arapskom jeziku ima suprotno značenje od riječi وصل („povezivanje“, „spajanje“, „sastavljanje“, „sjedinjavanje“, „veza“, „prijateljstvo“...).

Pod sintagmom „napuštanje Kur'ana“ (هجر القرآن) podrazumijevamo:

- prestanak slušanja učenja Kur'ana,

- zanemarivanje Kur'ana u pogledu njegovog učenja ili njegovo neredovno učenje,

- neusklađenost ljudskih djela i postupaka sa kur'anskim principima i zanemarivanje kur'anskih uputa o halalu i haramu,

- izbjegavanje suđenja po Kur'anu,

- napuštanje promišljanja Kur'ana, razumijevanja i shvaćanja određenih kur'anskih značenja, i

- zanemarivanje Kur'ana u pogledu liječenja bolesti srca i tijela.

***

Prestanak slušanja učenja Kur'ana

Islamski učanjaci kažu da, kada bi naša srca bila čista, nikada se ne bi zasitili slušanja učenja Kur'ana. Isto tako kažu da, ukoliko želimo saznati da li uistinu u našim prsima nosimo čista srca, trebamo posmatrati stanje srca tokom slušanja učenja Kur'ana.

Abdullah ibn Mes'ud je rekao: „Traži srce u tri situacije: prilikom slušanja učenja Kur'ana, na mjestima gdje se čini zikr i stiče korisno znanje ili u trenucima osame, pa – ako tu ne nađeš tvoje srce, zamoli Allaha da ti podari srce jer ga nemaš.“

Stoga, nema nikakve sumnje da je od znakova čvrstog vjerovanja slušanje učenja Allahovog Govora i šutnja dok se isti sluša, kako bi to učenje Kur'an uticalo na ljudska srca i potaklo ih na pokornost i bogobojaznost, te da bi na taj način Allah bio zadovoljan s nama, oprostio nam grijehe i bio nam milostiv. Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ

"Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju..." (El-Enfal, 2.) Ovaj strah potiće srca da čine djela koja će ih učiniti mirnim i sigurnim. Allah, dž.š., kaže:

اللَّهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ الْحَدِيثِ كِتَابًا مُّتَشَابِهًا مَّثَانِيَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ ذٰلِكَ هُدَى اللَّهِ يَهْدِي بِهِ مَن يَشَاءُ وَمَن يُضْلِلِ اللَّهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ

"Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti." (Ez-Zumer, 23.)

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ اسْتَمَعَ إِلَى آيَةٍ مِنْ كِتَابِ اللَّهِ تَعَالَى كُتِبَ لَهُ حَسَنَةٌ مُضَاعَفَةٌ وَمَنْ تَلَاهَا كَانَتْ لَهُ نُورًا يَوْمَ الْقِيَامَةِ

Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ko posluša učenje jednog ajeta Knjige Uzvišenog Allaha, bit će mu upisana dva dobra djela, a ko prouči jedan ajet bit mu će svjetlost na Sudnjem danu." (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu.)

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ قَالَ: قَالَ لِي النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اقْرَأْ عَلَيَّ، قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، آقْرَأُ عَلَيْكَ وَعَلَيْكَ أُنْزِلَ، قَالَ: نَعَمْ، فَقَرَأْتُ سُورَةَ النِّسَاءِ حَتَّى أَتَيْتُ إِلَى هَذِهِ الْآيَةِ فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِنْ كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ وَجِئْنَا بِكَ عَلَى هَؤُلَاءِ شَهِيدًا، قَالَ: حَسْبُكَ الْآنَ، فَالْتَفَتُّ إِلَيْهِ فَإِذَا عَيْنَاهُ تَذْرِفَان

Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao: „Rekao mi je Allahov Vjerovijesnik, s.a.v.s. 'Uči mi (Kur'an)', a ja sam ga upitao 'Allahov Poslaniče, zar da ja učim tebi a tebi je objavljen?', pa je odgovorio 'Da.' 'Zatim sam učio suru En-Nisa', sve dok nisam stigao do ajeta A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? kad je on rekao 'Sad je dosta'. Pogledao sam ga i vidjeh kako mu oči suze.“ (Hadis bilježi imam Buhari u Sahihu.) (...)

Imam En-Newewi je rekao: „Navedeni hadis ima nekoliko pouka i poruka, a neke od njih su: pohvalnost i poželjnost pažljivog slušanja učenja Kur'ana; plakanje prilikom slušanja Kur'ana; razmišljanje o onome što se uči; traženje da neko drugi uči Kur'an kako bi ga slušali, jer se tako možemo više posvetiti samom razmišljanju i razumijevanju ajeta koji se uče; veličina onih kojima je dato znanje i blagodati koje čekaju njih i one koji od njih uče.“

Uz slušanje učenja Časnog Kur'ana čovjek može preispitivati vlastito vjerovanje i odnos prema Kur'anu. Sunce koje sija ružama – samo istiće, širi i povećava njihov divni miris, a kada njegove zrake dotaknu nećist – njen vonj se širi na sve strane.

Gotovo je nepojmljivo da u svijetu kakav je danas, uz sva dostignuća moderne tehnike i tehnologije, nalazimo izgovore da nismo u mogućnosti slušati učenje Kur'ana ili njegov prevod na naš jezik. Generacije koje su živjele prije nas nisu bile u prilici, barem ne većina, slušati učenje Kur'ana priznatih učača i istaknutih učenjaka iz raznih zemalja. Nama je pružena ta prilika. Štaviše, ne samo da ih možemo slušati i gledati, nego smo istovremeno u prilici pratiti prevod ajeta koji se uče, čitati neki od mnogobrojnih tefsira, pa čak i pisati e-mail uvaženim alimima kako bi nam pojasnili određene propise ili nejasne konstrukcije i izraze. Raduje nas saznanje da određene islamske zemlje imaju posebne TV-kanale i radio-stanice čiji program fokusira (samo) na učenje Kur'ana, tumačenje kur'anskih ajeta i progodna predavanja. Na ovaj način učenje, pručavanje i razumijevanje Kur'ana postaje dijelom naše svakodnevnice. Osim toga, snimci učenja Kur'ana koji se nalaze na internetu su, doslovno – nepregledni. To je jedna od najvećih blagodati ovoga doba.

No, „šejtanov ezan“, (čitaj: muzika!), između ostalog, uspijeva zaokupiti naše misli, protraćiti naše slobodno vrijeme i skrenuti nam pažnju od onoga što je, bar za muslimane, izuzetno bitno. Ovo je velika provalija koju su izbjegli samo oni najsvjesniji.

Mrzovolja prema slušanju učenja Kur'ana je od prvih znakova napuštanja i zanemarivanja Kur'ana. Prisjetimo se određenih ajeta iz sure Fussilet u kojima se kaže:

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَا تَسْمَعُوا لِهَذَا الْقُرْآنِ وَالْغَوْا فِيهِ لَعَلَّكُمْ تَغْلِبُونَ

"Oni koji ne vjeruju govore: 'Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!'" (Fussilet, 26.)

Oni koji nevjeruju su preporučili jedni drugima da se ne pokoravaju Kur'anu i da ne prihvaćaju njegove naredbe, „nego pravite buku“; tj. kada se uči ne slušajte i pravite buku; tj. zviždanjem, pljeskanjem, odnosno pištanjem i miješanjem njihovih glasova sa glasom Poslanika. „...da bi ste ga nadvikali.“ Ovo je stanje ovih neznalica i nevjernika kad slušaju Kur'an, a što se tiče vjernika, oni izvršavaju Allahove naredbe; a Uzvišeni kaže:

وَإِذَا قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُوا لَهُ وَأَنْصِتُوا لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

"A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani." (El-A'raf, 204.)

Zašto su nevjernici preporučili jedni drugim da ne slušaju Kur'an? Pa, kada bi učenje Kur'ana i značenja koja nose ajeti doprla do ušiju i srca njihovih najmilijih, djece, žena, rodbine, preobrazila bi ta srca i izvela bi ih iz tmina neznanja.

Često smo u prilici slušati učenje Kur'ana nekih najpoznatijih učača našeg vremena, pa njihovo učenje pobudi one najljepše osjećaje prema din-i islamu. Kako je tek bilo sa učenjem koje su ashabi, ali i neki nevjernici, slušali od Muhammeda, s.a.v.s.? Jednom prilikom je Muhammed, s.a.v.s., učio ajete sure En-Nedžm kraj Kabe, a tu su prisustvovali i mušrici. Zamislimo taj prizor i učenje ajeta:

وَالنَّجْمِ إِذَا هَوَى مَا ضَلَّ صَاحِبُكُمْ وَمَا غَوَى وَمَا يَنْطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى

"Tako mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje..." (En-Nedžm, 1-4.)

Kada je proučio ajete:

أَفَمِنْ هَٰذَا الْحَدِيثِ تَعْجَبُونَ وَتَضْحَكُونَ وَلَا تَبْكُونَ وَأَنْتُمْ سَامِدُونَ فَاسْجُدُوا لِلَّهِ وَاعْبُدُوا

"Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete – gordo dignutih glava? Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! " (En-Nedžm, 59-62.) svi prisutni su pali licem na tle. Učenje Kur'ana je tada nadvladalo njihovo nevjerstvo i oholost, pa su učinili sedždu Allahu, dž.š.

Ovim istinitim primjerom ćemo završiti kazivanje iz ovog poglavlja.

***

Nema sumnje da je krajnji cilj učenja (čitanja) Kur'ana razumijevanje i primjena onoga što se uči. Međutim, postoji veliki broj hadisa koji potiču na učenje (čitanje) Kur'ana i bez razumijevanja. Poslanik, s.a.v.s., je ovoj vrsti ibadeta pridavao veliku važnost. On je učio Kur'an i slušao one koji ga uče.

Obaveznost učenja Kur'ana razumijevamo iz mnogih kur'anskih ajeta. Navest ćemo neke od njih. Uzvišeni Allah kaže:

وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا

"...i izgovaraj Kur'an pažljivo." (El-Muzzemmil, 4.)

U posljednjem ajetu sure El-Muzzemmil se navodi:

فَاقْرَءُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ

"...a vi iz Kur'ana učite ono što je lahko." (El-Muzzemmil, 20.)

U suri El-Kehf Allah, dž.š., veli:

وَاتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنْ كِتَابِ رَبِّكَ لَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِهِ وَلَنْ تَجِدَ مِنْ دُونِهِ مُلْتَحَدًا

"Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva. "(El-Kehf, 27.)

U suri En-Neml čitamo ajete:

وَأُمِرْتُ أَنْ أَكُونَ مِنَ الْمُسْلِمِينَ وَأَنْ أَتْلُوَ الْقُرْآنَ

"...i naređeno mi je da budem poslušan, i da Kur'an kazujem..." (En-Neml, 90-91.)

U suri Fatir Allah, dž.š., kaže:

إِنَّ الَّذِينَ يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَنْفَقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً يَرْجُونَ تِجَارَةً لَنْ تَبُورَ لِيُوَفِّيَهُمْ أُجُورَهُمْ وَيَزِيدَهُمْ مِنْ فَضْلِهِ إِنَّهُ غَفُورٌ شَكُورٌ

"Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Fatir, 29-30.)

U ovim ajetima Uzvišeni obavještava i bodri vjernike koji uče Njegovu Knjigu i rade po njenim uputstvima: uz to obavljaju namaz u propisanom vremenu, dijele od onoga čime ih je Allah opskrbio „i tajno i javno“, da se „mogu nadati nagradi koja neće nestati“ tj. priželjkuju nagradu koja zasigurno neće izostati kod Uzvišenog Allaha, jer će Kur'an toga dana reći, onom koji se s njim družio: „Svaki trgovac ide za svojom trgovinom, a ti danas ideš za svakom trgovinom“ (tj. postigao si nešto što je najunosnije).

Ljubav prema Kur'anu i njegovom učenju znak je ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

Abdullah bin Mes'ud je rekao: „Niko vas neće pitati o sebi, osim Kur'an, pa ko bude volio Kur'an i divio mu se, taj voli Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., a ko bude prezirao Kur'an, pa taj mrzi Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s.“

Mnogo je hadisa koji govore o fadiletima učenja Kur'ana, a o tome smo govorili u nekim drugim radovima. Za ovu priliku navest ćemo neke hadise.

عَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِىَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ (لِأَبِي ذَرٍّ): عَلَيْكَ بِتِلاوَةِ الْقُرْآنِ، وَذِكْرِ اللَّهِ عَزَّ وَ جَلَّ فَإِنَّهُ ذِكْرٌ لَكَ فِي السَّمَاءِ، وَ نُورٌ لَكَ فِي الأَرْضِ

Ebu Zerr, r.a., prenosi: (Jedne prilike mi je) rekao Resulullah, s.a.v.s.:

“Moraš što više učiti Kur'an i sjećati se Allaha, dželle šanuhu, jer Kur'an je sjećanje na tebe na nebesima, a svjetlo za tebe na zemlji!“ (Bejheqi)

عَنْ عَائِشَةَ رَضِىَ اللهُ عَنْهَا قَالَتْ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: الْمَاهِرُ بِالْقُرْآنِ مَعَ السَّفَرَةِ الْكِرَامِ الْبَرَرَةِ، وَالَّذِي يَقْرَأُ الْقُرْآنَ وَيَتَتَعْتَعُ فِيهِ، وَهُوَ عَلَيْهِ شَاقٌّ، لَهُ أَجْرَانِ

Aiša, r.a., prenosi: „Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Onaj koji vješto i tečno uči Kur'an bit će sa melecima-pisarima dobrih djela, a onaj ko Kur'an uči mucajući, sa teškoćom, imat će dvije nagrade.'“ (Muslim)

Pod osoba koja muca se misli na onoga koji Kur'an ne zna napamet, ali ko se trudi da to postigne. Misli se, također, i na učača koji je loš, ali čini sve šta može kako bi popravio svoje učenje. Takav će dobiti dvije nagrade: jednu za učenje, a drugu za teškoću koju ima prilikom učenja Kur'ana.

عَنْ بُرَيْدَةَ رَضِىَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: كُنْتُ جَالِسًا عِنْدَ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَسَمِعْتُهُ يَقُولُ: إِنَّ الْقُرْآنَ يَلْقَى صَاحِبَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ حِينَ يَنْشَقُّ عَنْهُ قَبْرُهُ كَالرَّجُلِ الشَّاحِبِ فَيَقُولُ لَهُ: هَلْ تَعْرِفُنِي؟ فَيَقُولُ: مَا أَعْرِفُكَ، فَيَقُولُ لَهُ: هَلْ تَعْرِفُنِي؟ فَيَقُولُ: مَا أَعْرِفُكَ، فَيَقُولُ: أَنَا صَاحِبُكَ الْقُرْآنُ الَّذِي أَظْمَأْتُكَ فِي الْهَوَاجِرِ وَأَسْهَرْتُ لَيْلَكَ وَإِنَّ كُلَّ تَاجِرٍ مِنْ وَرَاءِ تِجَارَتِهِ وَإِنَّكَ الْيَوْمَ مِنْ وَرَاءِ كُلِّ تِجَارَةٍ فَيُعْطَى الْمُلْكُ بِيَمِينِهِ وَالْخُلْدُ بِشِمَالِهِ وَيُوضَعُ عَلَى رَأْسِهِ تَاجُ الْوَقَارِ وَيُكْسَى وَالِدَاهُ حُلَّتَيْنِ لَا يُقَوِّمُ لَهُمَا أَهْلُ الدُّنْيَا فَيَقُولَانِ: بِمَ كُسِينَا هَذِهِ؟ فَيُقَالُ: بِأَخْذِ وَلَدِكُمَا الْقُرْآنَ، ثُمَّ يُقَالُ لَهُ: اقْرَأْ وَاصْعَدْ فِي دَرَجَةِ الْجَنَّةِ وَغُرَفِهَا فَهُوَ فِي صُعُودٍ مَا دَامَ يَقْرَأُ هَذًّا كَانَ أَوْ تَرْتِيلًا

Burejde, r.a., pripovijeda: Sjedio sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i slušao ga kada kaže: „Zaista će Kur'an na Sudnjem danu susresti onoga koji ga je učio i po njemu živio čim se digne iz kabura u suretu blijedog, premorenog čovjeka, pa će ga upitati: 'Poznaješ li ti mene?' - Učač Kur'ana će odgovoriti: 'Ne poznam te!' – Kur'an će ga opet isto pitati, a on će na isti način odgovoriti. Onda će Kur'an reći: 'Ja sam Kur'an, tvoj sudrug zbog koga si bio žedan u ljetnim popodnevima i nenaspavan u noćima! Zaista, svaki trgovac želi da zaradi od svoje trgovine, a danas ćeš ti dobiti svoju zaradu za svoj posao, i to takvu zaradu s kojom se nijedna druga zarada mjeriti ne može: dobit ćeš kraljevske počasti u desnu ruku, a vječiti život u Džennetu u lijevu ruku, na glavu će ti se staviti tadž (kruna) dostojanstva, a tvoji roditelji će biti obučeni u odjeću s kojom se nijedna odjeća na dunjaluku porediti ne može. Tvoji roditelji će reći: Čime smo zaradili ovako lijepu odjeću? – a odgovorit će im se: To vam je pribavio vaš potomak koji je izučio Kur'an i živio po njemu!' Tada će se reći učaču Kur'ana: 'Uči Kur'an i uspni se u viši Džennet i u njegove dvore!' I on će se penjati učeći Kur'an, nekad malo brže, nekad malo sporije.“ (El-Fethu'r-Rebbanijj: 69/18)

Pojavljivanje Kur'ana u obliku slabog i premorenog čovjeka je, ustvari, odraz njegova učača koji je postao blijed i iscrpljen dok je danonoćno učio i izučavao Kur'an. Učenje Kur'ana i podučavanje njegovim ajetima, jesu, kako navodi Ibn-Kesir, svojstva pravih vjernika koji slijede i pomažu poslanike šireći Allahovu, dž.š., objavu, i tako upotpunjuju svojstva koja manjkaju drugima. Tako oni sjedinjuju dva korisna svojstva: učenje i podučavanje, za razliku od kafira i silnika koji nastoji da sve odvrati od Allahovog puta, kako Uzvišeni ističe u ajetu:

الَّذِينَ كَفَرُوا وَصَدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ زِدْنَاهُمْ عَذَابًا فَوْقَ الْعَذَابِ بِمَا كَانُوا يُفْسِدُونَ

"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju." (En-Nahl, 88.)

A u drugom ajetu se kaže:

وَهُمْ يَنْهَوْنَ عَنْهُ وَيَنْأَوْنَ عَنْهُ وَإِنْ يُهْلِكُونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُونَ

"Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju." (El-En'am, 26.)

Abdul-Hamid el-Himmani kaže da je pitao Sufjana es-Sevrija o čovjeku koji se bori na Allahovom puti i onome koji uči Kur'an, koji mu je od njih dvojice draži, pa je Es-Sevri odgovorio: „Čovjek koji uči Kur'an, jer je Vjerovjesnik rekao: 'Među vama je najbolji onaj koji uči Kur'an i podučava Kur'anu'.“

Kao što smo ranije naveli, jedan od vidova napuštanja i zanemarivanja Kur'ana jeste i njegovo neučenje ili, pak, neredovno učenje koje ukazuje da čovjek nije sasvim ozbiljno pristupio Allahovoj, dž.š., Knjizi.

Šta će biti sa onima koji napuste Kur'an i svoje glave okrenu od njega? Uzvišeni Allah u suri Ta-Ha kaže:

كَذَٰلِكَ نَقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنْبَاءِ مَا قَدْ سَبَقَ وَقَدْ آتَيْنَاكَ مِنْ لَدُنَّا ذِكْرًا مَنْ أَعْرَضَ عَنْهُ فَإِنَّهُ يَحْمِلُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وِزْرًا خَالِدِينَ فِيهِ وَسَاءَ لَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ حِمْلًا

"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti, vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti..." (Ta-Ha, 99-101.)

U istoj suri se navodi i ovo:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَنْ ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنْكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرْتَنِي أَعْمَى وَقَدْ كُنْتُ بَصِيرًا قَالَ كَذَلِكَ أَتَتْكَ آيَاتُنَا فَنَسِيتَهَا وَكَذَلِكَ الْيَوْمَ تُنْسَى وَكَذَلِكَ نَجْزِي مَنْ أَسْرَفَ وَلَمْ يُؤْمِنْ بِآيَاتِ رَبِّهِ وَلَعَذَابُ الْآخِرَةِ أَشَدُّ وَأَبْقَى

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. 'Gospodaru moj'– reći će – 'zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On: 'Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna." (Ta-Ha, 124-127.)

Tumačeći navedene kur'anske ajete Ibn-Kesir kaže: „Uzvišeni upotpunjuje svoje kazivanje o Musau, a.s., svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pa mu kaže: 'I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo', tj. kazujemo ti vijesti iz prošlosti, 'I dali smo ti od Nas Opomenu', tj. Kur'an u kome nema laži; slična knjiga nije data nijednom poslaniku, potpunija, sadržajnija, sa više informacija o prošlosti i onome šta se zbilo, o onome što će biti i on je zadnja objava ljudima. 'Ko se od nje okrene', tj. ko Kur'an bude poricao i ne bude ga slijedio i bude tražio drugu uputu, 'na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti', tj. grijeh. Ovo se odnosi na svakoga do koga dođe poruka Kur'ana. On mu je opomena i poziv, pa ko ga prihvati, na Pravom je putu, a ko ga napusti, zalutao je i nesretan na dunjaluku, a Vatra mu je zagarantovana na Ahiretu...“

Na kraju ovog poglavlja, dovoljno je naglasiti da su islamski učenjaci kazali da je prijekor zaslužila ona osoba koja u toku četrdeset dana makar jednom ne prouči Kur'an.

***

Neusklađenost ljudskih djela i postupaka sa kur'anskim principima i zanemarivanje kur'anskih uputa o halalu i haramu

Islam ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu funkciju, oduzima pravo da određuju šta je halal, tj. ono što je vjerom dozvoljeno činiti i što je oslobođeno stega zabrane, te šta je haram, odnosno onoga što je kategorična zabrana utvrđena jasnim i nedvosmislenim tekstom u Allahovoj, dž.š., Knjizi. Niko, ni rabini, ni svećenici, ni kraljevi, ni sultani ni halife nemaju pravo nešto zabraniti ljudima ako to nije Allah zabranio kao što ne mogu dozvoliti ništa ako to Allah nije dozvolio. Ako to neko učini kao što je bilo u prošlosti, a i dan danas imamo takvih, onda oni uzurpiraju na taj način Allahovo pravo i time se izjednačuju sa Allahom čineći time širk, jer Allah nema nikakvog partnera niti ortaka u vlasti, sva vlast, moć, i pravo odlučivanja pripada samo Njemu.

Islam strogo osuđuje one koji prema svome nahođenju dozvoljavaju određene stvari ali je mnogo striktniji kada je riječ o onima koji uvode zabrane, jer tendencija uvođenja zabrana stvara poteškoće ljudima i nepravedno skučuje ono u čemu je Allah bio darežljiv prema Svojim stvorenjima. Ova tendencija preovladava među onima koji idu u krajnosti, koji na istu ravan stavljaju male i velike grijehe, koji bojeći se da ne upadnu u grijeh zabranjuju i ono što je halal.

Jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji, ciljeva objavljivanja Kur'ana jeste i to da se po Kur'anu postupa, da se čuvaju granice halala i harama.

Nakon navođenja određenih propisa u Kur'anu, bilo da se radi o razvodu braka, pripisima koji se vežu za naslijeđivanje, gotovo uvijek možemo naići na ajete koji govore o važnosti pridržavanja tih propisa i smjernica. Isto tako, uz opis vjernika se navodi i to da se oni pridržavaju Allahovih propisa.

Uzvišeni Allah kaže:

تِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ يُدْخِلْهُ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَذَٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ وَمَنْ يَعْصِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَتَعَدَّ حُدُودَهُ يُدْخِلْهُ نَارًا خَالِدًا فِيهَا وَلَهُ عَذَابٌ مُهِينٌ

"To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja." (En-Nisa', 13-14.)

وَتِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ وَمَنْ يَتَعَدَّ حُدُودَ اللَّهِ فَقَدْ ظَلَمَ نَفْسَهُ

"To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sâm sebi nepravdu čini." (Et-Talaq, 1.)

التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّاكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّهِ وَبَشِّرِ الْمُؤْمِنِينَ

"Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!" (Et-Tewbe, 112.)

Svaki pojedinac treba najprije vlastite postupke uskladiti sa kur'anskim principima, a zatim biti živi primjer vjere.

عَنْ أُسَامَةَ بْنِ زَيْدٍ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّهُ سَمِعَ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: يُجَاءُ بِالرَّجُلِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فَيُلْقَى فِي النَّارِ، فَتَنْدَلِقُ أَقْتَابُهُ فِي النَّارِ فَيَدُورُ كَمَا يَدُورُ الْحِمَارُ بِرَحَاهُ، فَيَجْتَمِعُ أَهْلُ النَّارِ عَلَيْهِ فَيَقُولُونَ: يَا فُلَانُ، مَا شَأْنُكَ، أَلَيْسَ كُنْتَ تَأْمُرُنَا بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَانَا عَنِ الْمُنْكَرِ؟ قَالَ: كُنْتُ آمُرُكُمْ بِالْمَعْرُوفِ وَلَا آتِيهِ وَأَنْهَاكُمْ عَنِ الْمُنْكَرِ وَآتِيهِ

Od Usamea b. Zejda, r.a., prenosi se kako je čuo kada Resulullah, s.a.v.s., kaže: „Jedan čovjek će doći na Sudnji dan i bit će bačen u Džehennem: crijeva će mu poispadati u džehennemskoj vatri pa će se okretati u ćevrntiju baško magarac oko žrvnja! Oko njega će se iskupiti džehennemlije i upitati ga: 'O, taj i taj, šta ti se to dogodilo? Nisi naređivao dobro, a sprječavao zlo?!' – a on će im odgovoriti: 'Ja sam drugima naređivao da čine dobra djela, a sam ih nisam radio, i druge sam odvraćao od zlih djela, a sam sam ih činio!'“ (Buhari)

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِىَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: إِنَّ أَوَّلَ مَا دَخَلَ النَّقْصُ عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ كَانَ الرَّجُلُ يَلْقَى الرَّجُلَ فَيَقُولُ: يَا هَذَا، اتَّقِ اللَّهَ وَدَعْ مَا تَصْنَعُ فَإِنَّهُ لَا يَحِلُّ لَكَ، ثُمَّ يَلْقَاهُ مِنَ الْغَدِ فَلَا يَمْنَعُهُ ذَلِكَ أَنْ يَكُونَ أَكِيلَهُ وَشَرِيبَهُ وَقَعِيدَهُ، فَلَمَّا فَعَلُوا ذَلِكَ ضَرَبَ اللَّهُ قُلُوبَ بَعْضِهِمْ بِبَعْضٍ ثُمَّ قَالَ:} لُعِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا مِنْ بَنِي إِسْرَائِيلَ عَلَى لِسَانِ دَاوُدَ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ إِلَى قَوْلِهِ فَاسِقُونَ{ ثُمَّ قَالَ: كَلَّا، وَاللَّهِ، لَتَأْمُرُنَّ بِالْمَعْرُوفِ وَلَتَنْهَوُنَّ عَنْ الْمُنْكَرِ، وَلَتَأْخُذُنَّ عَلَى يَدَىِ الظَّالِمِ وَلَتَأْطُرُنَّهُ عَلَى الْحَقِّ أَطْرًا، وَلَتَقْصُرُنَّهُ عَلَى الْحَقِّ قَصْرًا

Od 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., prenosi se da je rekao. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Prva loša navika koja se uvukla u Israilićane bila je da čovjek sretne drugoga čovjeka i rekne mu: 'O, ti i ti! Boj se Allaha i napusti to što radiš, jer ti to nije halal!' – A onda, kada ga susretne slijedećeg dana, taj ne prestane da sa njim jede, pije i sjedi (iako se nije odrekao harama).Kada su se tako počeli ponašati, Allah je učinio da im srca počnu bivati sve grublja, a zatim je objavio:"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali! Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali –mnogi od njih su nevjernici, grješnici!" (El-Ma'ide, 78-81.)

Nakon toga je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ah, ne, tako mi Allaha, (nikad ne budite kao oni)! Naređujte dobro, a odvraćajte od zla, zaustavite ruku nasilnika, okrenite ga ka Istini i ne dajte mu da čini išta drugo osim da vrši pravdu!“ (Ebu Davud)

Ibn Mes'ud je rekao: „Kada bi neko od nas naučio deset ajeta ne bi učio dalje dok ih ne bi razumio i radio po njima.“ (Et-Taberi)

Ljudi ne mogu raditi po Kur'anu sve dok ne budu naučili njegove propise.

Najizražajniji vid napuštanja i zanemarivanja Kur'ana jeste neusklađenost ljudskih postupaka sa onim što se navodi u Kur'anu i izbjegavanje suđenja po njemu.

***

Izbjegavanje suđenja po Kur'anu

Allah, dž.š., je objavio Kur'an kako bi, između ostalog, po njemu bilo suđeno među ljudima u onome o čemu se razilaze. Ko govori Kur’anom, istinu govori. Ko po njemu radi, bit će nagrađen. Ko po njemu sudi, pravedno sudi.

Uzvišeni Allah kaže:

وَلْيَحْكُمْ أَهْلُ الْإِنْجِيلِ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ فِيهِ وَمَنْ لَمْ يَحْكُمْ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ فَاحْكُمْ بَيْنَهُمْ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَهُمْ عَمَّا جَاءَكَ مِنَ الْحَقِّ لِكُلٍّ جَعَلْنَا مِنْكُمْ شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا وَلَوْ شَاءَ اللَّهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَٰكِنْ لِيَبْلُوَكُمْ فِي مَا آتَاكُمْ فَاسْتَبِقُوا الْخَيْرَاتِ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُمْ بِمَا كُنْتُمْ فِيهِ تَخْتَلِفُونَ وَأَنِ احْكُمْ بَيْنَهُمْ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَهُمْ وَاحْذَرْهُمْ أَنْ يَفْتِنُوكَ عَنْ بَعْضِ مَا أَنْزَلَ اللَّهُ إِلَيْكَ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَاعْلَمْ أَنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ أَنْ يُصِيبَهُمْ بِبَعْضِ ذُنُوبِهِمْ وَإِنَّ كَثِيرًا مِنَ النَّاسِ لَفَاسِقُونَ أَفَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللَّهِ حُكْمًا لِقَوْمٍ يُوقِنُونَ

"...i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" (El-Ma'ide, 47-50.)

U suri En-Nisa' nalazimo ovaj ajet:

فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنْفُسِهِمْ حَرَجًا مِمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa', 65.)

Jedna od najvećih nedaća koja je zadesila Ummet jeste da je Kur'an napušten u pogledu presuđivanja po njemu. To presuđivanje se odnosi na sve aspekte čovjekovog života. Kur'anski propisi su u velikom broju slučajeva zamijenjeni nekim drugim propisima koje je uspostavio čovjek i koji su, shodno vremenu, prostoru, prilikama i potrebama, podložni promjeni, nadopunjavanju i ukidanju.

***

Allah, dž.š., kaže:

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

"Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!" (Muhammed, 24.)

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِنْدِ غَيْرِ اللَّهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلَافًا كَثِيرًا

"A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti." (En-Nisa', 82.)

Ibn Kesir tumačeći ovaj ajet kaže: “U ovom ajetu Allah, dž.š., naređuje svojim robovima da razmišljaju o Kur'anu i da razumijevaju njegove riječi, ajete, a zabranjuje im suprotno, a ova naredba je vadžib.“

Pojam „razmišljanje“ (التدبر) Ibn-Kajjim tumači na slijedeći način: „Tedebur je duboko razmišljanje srcem o značenju Kur'ana i koncentrisanje misli na razmišljanje i njegovo shvatanje.“ Kaže se da ovo znači: „Obuhvatno i široko razmišljanje kako bi se shvatilo značenje i cilj govora.'“

On je također kazao i ovo: „Allah, dž.š., je ukorio one koji iskrivljavaju Njegovu Knjigu i one nepismene koji znaju samo iščitavati Kur'an.“

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنِ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَا اجْتَمَعَ قَوْمٌ فِي بَيْتٍ مِنْ بُيُوتِ اللَّهِ تَعَالَى يَتْلُونَ كِتَابَ اللَّهِ وَيَتَدَارَسُونَهُ بَيْنَهُمْ إِلَّا نَزَلَتْ عَلَيْهِمْ السَّكِينَةُ وَغَشِيَتْهُمْ الرَّحْمَةُ وَحَفَّتْهُمْ الْمَلَائِكَةُ وَذَكَرَهُمْ اللَّهُ فِيمَنْ عِنْدَهُ

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Neće se sastati skupina ljudi u nekoj od Božijih kuća čitajući i izučavajući Kur'an, a da ih Allah, dž.š., neće obasuti spokojstvom, prekriti svojom milošću, okružit će ih meleki i Allah, dž.š., će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega.“ (Ebu-Davud)

Kao što vidimo, čitanje popraćeno izučavanjem i razmišljanjem zaslužuje spokojstvo, milost i spomen od Allaha, dž.š. Naša stvarnost je praktikovanje samo jednog dijela hadisa, a to je čitanje Kur'ana, a što se tiče izučavanja i razmišljanja to po mišljenju nekih samo usporava hifz i umanjuje broj proučenih harfova, pa je stoga nepotrebno.

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَمْ يَفْقَهْ مَنْ قَرَأَ الْقُرْآنَ فِي أَقَلَّ مِنْ ثَلَاثٍ

Od Abdullaha ibn 'Amra se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Nije shvatio onaj koji prouči Kur'an za manje od tri dana.“ (Et-Tirmizi)

Rekao je Ibn Omer, r.a.: „'Učio je Omer ibn Hatab dvanaest godina suru El-Bekare, a kada je završio zaklao je kurban.“

Ovo dugo učenje nije nesposobnost Omera, r.a., niti ne učenje Kur'ana, pa šta je preostalo osim da je razmišljao o onome šta je učio.

Ibn Omer je također rekao: „Bilo je ashaba koji nisu znali napamet osim jedne ili par sura, ali im je bio olakšan rad po Kur'anu. Zaista će zadnje generacije ovoga ummeta učiti Kur'an, učit će ga i djeca i slijepi, ali neće raditi po njemu.“

Nešto slično ovome rekao je i Ibn Mes'ud: ''Nama je teško učiti Kur'an napamet, a lahko nam je raditi po njemu, a onima koji dolaze poslije nas bit će im olakšano učenje napamet, a otežan rad po Kur'anu.''

Hasan el-Basri je rekao: „Ovaj Kur'an svi čitaju od robova do djece, ali ne znaju njegovo značenje, onaj ko razmišlja o njegovim ajetima, on i radi po njima. A oni koji samo uče njegove harfove napamet, a prelaze njegove granice kažu: 'Naučio sam čitav Kur'an napamet, nisam propustio ni jednu riječ u njemu.' Tako mi Allaha, propustio ga je čitavog, ne vidi mu se ni na ponašanju, ni na djelima, pa kažu: 'Učimo sure u sebi.' Tako mi Allaha oni je ne uče, niti su od uleme (učenjaka), niti od pobožnjaka, pa kada se na ovaj način učio Kur'an? Allah, dž.š., smanjio njihov broj u narodu!“

Nije dovoljno samo čitati Kur'an, težiti da se što više prouči i dođe do kraja određenog dijela ili sure. Svakome je pružena prilika, onoliko koliko je spreman i koliko je truda uložio i srce čistim i 'prisutnim' učinio, razumjeti određena kur'anska značenja. Moguće je da nekom Božijem robu budu otkrivena značenja koja su drugima nedokučiva. Zar o tome ne svjedoče brojna tefsirska djela koja su i danas predmet proučavanja i izučavanja?! Ovo će postići samo oni koji svoga Gospodara uvijek imaju na umu.

Allah, dž.š., kaže:

وَاتَّقُوا اللَّهَ وَيُعَلِّمُكُمُ اللَّهُ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

"I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna." (El-Beqare, 282.)

***

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ وَلَا يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إِلَّا خَسَارًا

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra', 82.)

Kur'an nije neki medicinski priručnik ili bilo koja vrsta nekog djela iz oblasti medicine. On je lijek za bolesti srca kao što su licemjerstvo, zavist i sl. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nas je podučio da se učenjem određenih kur'anskih ajeta vjernici liječe (rukja). Kada bi se ljudi istinski vratili Kur'anu, njegovom učenju, promišljanju i primjeni propisa, nadati se je da bi Allah, dž.š., od njih otklonio mnoge nedaće i izliječio ih od mnogih bolesti, kako onih tjelesnih, tako i bolesti srca koje su uzrokovane griješenjem.

Allah, dž.š., kaže:

فَمَنِ اتَّبَعَ هُدَايَ فَلَا يَضِلُّ وَلَا يَشْقَى

"...i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti." (Ta-Ha, 123.)

Jedna od najvećih zabluda je to da bolesnik odbije lijek koji mu se nudi. Kur'an je lijek i milost.

***

Jedna od najopasnijih i najrazornijih bolesti koje su zadesile Ummet jeste napuštanje i zanemarivanje Kur'ana.

Sa slabljenjem Ummeta u zadnjim vijekovima opao je interes za Kur'anom, pa se većina muslimana ograničila samo na čitanje i učenje Kur'ana napamet (hifz) bez razumjevanja i razmišljanja o njemu, a posljedice ovoga su ostavljanje rada po Kur'anu ili propusti u radu po njemu.

Sasvim je očito da muslimani, barem što se tiče onih sa naših prostora, ne poklanjaju dovoljno pažnje i ne provode dovoljno vremena učeći i izučavajući Kur'an. Nismo, dakle, govorili o napuštanju Kur'ana od strane mušrika, jer to očito predstavlja nevjerstvo.

Jedan od ciljeva ovog rada jeste da se, Allahovim, dž.š., emerom, probudi i raspiri želja za učenjem i proučavanjem Kur'ana kod onih koji su na njega zaboravili, a to će, ako Bog da, rezultirati i konkretnom primjenom kur'anskih propisa. Rad koji je pred vama na našoj web-stranici se pojavljuje u mubarek mjesecu ramazanu. Sama identifikacija problema napuštanja i zanemarivanja Kur'ana nije dovoljna, te je naša preporuka svim imamima koji imaju neposredan uvid u situaciju u džematima da, koliko je to moguće, osim uobičajenih aktivnosti organizuju posebne halke i druženja na kojima će pokušati približiti Kur'an svojim džematlijama. Atmosfera u kojoj bi se održavala takva druženja ne bi trebala biti kao ona prilikom vaza ili hutbe, kako bi se pružila prilika prisutnima da slobodno i bez nekih predrasuda postavljaju pitanja, komentarišu i dopunjavaju predavača.

Povratak Kur'anu nije dobrovoljno djelo, stvar ličnog izbora ili pitanje nekog unutrašnjeg osjećaja. Za muslimana taj povratak predstavlja potvrđivanje pripadnosti islamu.

Priredio: Mensur Kerla

ramazan, 1431. h.g./august, 2009. godine