www.kiraet.net v2 | (Na)učimo Kur'an...

Sasvim je jasno, pa i svakom prosječnom muslimanu da je glavna odlika mubarek mjeseca ramazana početak objavljivanja Kur'ana. Zar, uostalom, baš zbog toga nije samo jedna noć vrednija od hiljadu mjeseci?! Noć u kojoj Božija Riječ s neba silazi na Zemlju da bi dala osnovne smjernice čovjeku kako bi valjano izvršio svoju misiju halife.

U čemu je onda smisao posta i kakav je njegov odnos prema Kur'anu?

Odgovor na ovo pitanje pruža nam sam Kur'an. Allah, dž.š., kaže:

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ فَمَنْ شَهِدَ مِنْكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ

"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede..." (El-Beqare, 185.)

Iz ajeta se sasvim jasno razumiju uzrok i posljedica. Zato što je mjesec ramazan, mjesec Kur'ana, postite taj mjesec. Opterećeni sve većim materijalnim zahtjevima i animalnim nastojanjima da što više sebi prigrabimo, jer nikada nemamo dovoljno sredstava, a ni vremena pa to želimo sad i odmah, sve što nas na ovome svijetu okružuje posmatramo kroz prizmu tih ličnih, materijalnih interesa. Tako smo i to Allahovo, dž.š., spasonosno uže, koje je naša Uputa, Vodilja shvatili kao sredstvo za ostvarenje ličnih interesa, privilegija, zarade i profita.

Pogledajmo ko danas uči Kur'an i radi čega pa ćemo, nažalost, biti svjesni da je to istina. Prije svega valja istaći da je veoma mali broj muslimana koji su se uopće potrudili da nauče arapsko pismo i koji mogu učiti Kur'an na arapskom jeziku, a od onih koji ga uče, između ostalih tu su:

- karije koji uče Kur'an na različitim svečanostima, u različitim prilikama, ali, nažalost, u većini slučajeva samo da bi pokazali svoje glasovne mogućnosti;

- hafizi, da ga ne zaborave, jer bi bila sramota kad bi se otkrilo da ga ne znaju napamet;

- imami i rijetke pobožne džematlije kao hatme, darove umrlima;

- nane i dede radi berićeta u kući, jer je lijepo da se u kući svaki dan čuje učenje Kur'ana, ali je veoma mali broj onih koji Kur'an uče sa željom da ih vodi kroz bespuća ovoga svijeta i koji u Kur'anu nalaze rješenja svojih problema, a što je osnovna svrha Kur'ana.

Zašto danas Kur'an ne uzimamo kao svoju Vodilju, Uputstvo za život? - Možda zato što nam je Kur'an i dalje stran i dalek, bez obzira što je u mnogim našim domovima, kod mnogih često, u vidu hamajlija, čak na prsima; - možda zato što nam je nepoznat, iako ima onih koji ga svakodnevno uče; - ili stoga što od Kur'ana koristimo sve druge njegove blagodati, a najmanje onu zbog koje je spušten na Zemlju, da bude ljudima UPUTA.

Kako onda postići da nam Kur'an bude stvarna opomena za naše devijantno ponašanje, uputstvo za ispravno djelovanje i stvarna pomoć u bezizlaznim situacijama?!

Rješenje je post!

Da bismo mogli shvatiti šta je, uistinu, Kur'an i kao takvog ga prihvatiti moramo se osloboditi naših niskih prohtjeva, nezajažljivih želja, nemarnosti, predrasuda i uvriježenih stereotipa koji nam to onemogućavaju, a to postižemo postom. Kao što abdest uzimamo da bi se očistili i da bi tako čisti mogli dohvatiti i uzeti Božiju Riječ koja se nalazi u Mushafu, na isti način moramo postom očistiti cijelo naše biće od svega gore navedenog da bismo mogli prihvatiti i pravilno razumjeti Allahove, dž.š., Riječi. Prisjetimo se pojma رمضاء kojim se u arapskom jeziku označava osušeno, zagrijano, ispucalo tlo od žege, koji je od istog korijena kao i riječ رمضان (ramadan), pa što je tlo suše i više ispucalo to će više i upiti kiše (za koju se u Kur'anu koristi termin rahmet - milost). Na isti način što je postač više tjelesno iscrpljen postom, to je više sputao svoje strasti i jače će doživjeti Allahov rahmet - milost iskazanu u Kur'anu. Pa zar i sam Poslanik, s.a.v.s., nije mjesecima postio na brdu Hira, prije nego je primio prvu Objavu?!

Značaj Kur'ana

Kur'an je neiscrpno more informacija iz svih sfera ljudskog djelovanja i iz svih znanosti. Zbog toga Kur'an konstantno trebaju čitati književnici, pravnici, psiholozi, pedagozi, sociolozi, historičari, astronomi i svi ostali naučni, kulturni, i dr. radnici, i, shodno uvijek novim saznanjima u svojim oblastima, davati nova tumačenja Kur'ana.

Mu'džize (nadnaravnosti) ranijih poslanika su izazivale oduševljenje i čuđenje, ali je to bilo trenutačno, trajalo određeno vrijeme i prestalo, nadnaravnost Kur'ana traje do Sudnjega dana kao što i poslanstvo Muhammeda, a.s., traje sve do kraja ovoga svijeta. I što vrijeme više odmiče ta nadnaravnost je sve veća i začudnija. Kur'an je jak kohezivni faktor među muslimanima.

Unatoč svim rasnim, nacionalnim, jezičkim, pa i mezhepsko-pravnim razlikama, Kur'an ostaje glavni faktor našeg jedinstva i zbližavanja. Ukoliko shvatimo istinsku vrijednost Kur'ana, ako mu se vratimo racionalno, bez predrasuda i navika iz prošlosti, njime ćemo urediti i njegovim svjetlom osvijetliti našu današnjicu i horizonte budućnosti.

Obaveze muslimana u BiH, ali i općenito, prema Kur'anu jesu:

1. upoznati se s njim, naučiti arapsko pismo i biti u stanju učiti ga. Nastojati svakodnevno proučiti bar nekoliko stranica arapskog teksta. I, hvala Bogu, činjenica je da skoro nema trenutka u danu i noći kada se Kur'an ne uči. Uči se na namazima, uči se na različitim zikrovima, svaka značajnija manifestacija počinje i završava Kur'anom. Posebno se mnogo Kur'an uči u toku ramazana, kada se organiziraju mukabele, prije i poslije, skoro svakog namaza. Otuda i ime Kur'anu, jer je on knjiga koja je u povijesti, zasigurno, najviše čitana, i očito nije problem u čitanju, nego u drugim našim obavezama prema Kur'anu!

2. Kur'an treba učiti i razumijevati ga kao da se nama objavljuje. Razumijevati što više arapski tekst, ako nikako drukčije onda istovremeno prateći i prijevod. Primjetno je da s različitim osjećajima završavamo učenje Kur'ana, neki su oduševljeni, drugi potpuno ravnodušni, treći, čak pomalo razočarani. Učenje Kur'ana treba shvatiti kao posjećivanje živopisnih i bogatih krajeva. Neko će se na tom putu lahko i dobro opskrbiti: iskustvima drugih, lijepom odjećom, korisnom literaturom, različitim dragocjenostima; drugi će ponijeti razglednice i mnoštvo uspomena i utisaka; a neko će otići i vratiti se, bez opskrbe i bez uspomena, kao da nije ni putovao; neki će možda i na takvom prelijepom putovanju doživjeti određene neugodnosti. Koliko ćemo imati koristi od Kur'ana, ne zavisi od Kur'ana, nego od nas učača! Najbitnije u svemu ovome jeste da se Kur'an uči kao da se nama objavljuje. Shvatimo i čvrsto uzvjerujmo da je Allah, dž.š., najveći autoritet. Ono što nam On kroz Kur'an naređuje ili zabranjuje to je upućeno nama, meni i tebi, ovdje u Bosni, u 2009. godini. Vjernik se ne smije o te propise oglušiti, niti prema njima ravnodušan biti. U slučaju oglušivanja imamo pasivni islam, bez snage, moći, utjecaja, jer su muslimani pasivni, poput bolesnika koji svo vrijeme pokušava odgonetnuti recept, a nikako da se sjeti njime podići lijek. Kada bi ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., učeći Kur'an došli do ajeta koji govore o Allahovoj milosti – tražili bi je od Allaha, dž.š., a kada bi došli do ajeta koji govore o Allahovoj kazni – tražili bi utočište od nje. Shvatali bi učenje Kur'ana kao razgovor sa svojim Gospodarom.

Abdullah ibn Omer je plakao učeći kur'anski ajet:

وَيْلٌ لِلْمُطَفِّفِينَ الَّذِينَ إِذَا اكْتَالُوا عَلَى النَّاسِ يَسْتَوْفُونَ وَإِذَا كَالُوهُمْ أَوْ وَزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ أَلَا يَظُنُّ أُولَٰئِكَ أَنَّهُمْ مَبْعُوثُونَ لِيَوْمٍ عَظِيمٍ يَوْمَ يَقُومُ النَّاسُ لِرَبِّ الْعَالَمِينَ

"Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (El-Mutaffifin, 1-6.) Ponovivši ove posljednje riječi nekoliko puta pao je u nesvijest!

Nažalost, nas znaju dirnuti informacije o teškim udarcima sudbine koji su zadesili nama dragu osobu, čak potresna scena iz filma, ali rijetko ko od nas zaplače kada čuje Kur'an, bez obzira što govori o strahotama Sudnjega dana ili džehennemskoj kazni! Posebno je bitno naglasiti da svaka generacija treba imati svoje razumijevanje i svoju razradu kur'anske misli shodno prilikama i vremenu u kojem živi. Učeći i razumijevajući Kur'an mi smo obavezni radi našeg boljitka rješavati probleme našeg doba, a ne zaokupljati se problemima ranijih generacija. (V. više: Husein Đozo, Islam u vremenu, str. 5-17.)

3. nastojati prakticirati ono o čemu nam Allah, dž.š., kroz Kur'an govori, jer je on prije svega uputstvo za život.

"I na taj način, isto tako, (Muhammede), Mi smo i tebi objavili poruku koja život daje (ruh), (a koja dolazi) po zapovijedi Našoj. (Prije nego što ti je došla ova poruka,) ti nisi znao šta je Objava, niti šta vjerovanje (uključuje): ali (sada) smo Mi učinili da ova (poruka) bude svjetlo pomoću koga vodimo onoga od robova Svojih koga Mi hoćemo i, uistinu, (na temelju toga) ti ćeš, isto tako, voditi ljude na Pravi put..."(Qaf, 17-18. Prijevod kur'anskog ajeta dat prema: Poruka Kur'ana, prijevod i komentar: Muhammed Asad, El-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 750.)

Allah, dž.š., ga je nazvao ruhom (duhom, dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca. Kada Kur'an uđe u srce i smiješa se s njim, ono postaje živo, svijetlo, spoznaje svoga Gospodara, i predaje Mu se, onako kako je On to propisao, strahuje od Njega, voli Ga, veliča Ga i cijeni. Kur'an pokreće srca kao što duša pokreće tijelo. Kada Kur'an napusti srce, ono umire kao što tijelo umire kada ga napusti duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca; smrt tijela i smrt srca. Život tijela općeg je karaktera i obuhvata vjernike i nevjernike, pobožne i grešnike, čak obuhvata i životinje i nema nikakve razlike između njih i ljudi u tome. Međutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga je rekao šejhul-islam Ibn Tejmijja, kad je bačen u zatvor: "Kada bi nevjernici znali ono što mi u prsima osjećamo (tj. kad bi znali za život u našim srcima) poveli bi rat da nam to oduzmu." Kada nam je ovo poznato, jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve ovosvjetske blagodati koje su im potrebne. Njihova srca su prazna, mrtva poput ruševine, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna.

Kur'an treba učiti stalno i uvijek će nam se činiti svježim i novim, kao da ga prvi put učimo. Uvijek ćemo u njemu otkriti nešto novo što u ranijim čitanjima nismo primjetili. To zavisi od situacije. Kur'an se ne mijenja. Mijenjamo se mi, mijenjanju se životne prilike i stanja raspoloženja.

Prisjetimo se samo nekih bitnih kur'anskih poruka:

Nije naše da ocjenjujemo ko je musliman, a ko nije

Allah, dž.š., nam ukazuje da je neophodno da imamo povjerenja prema svima onima koji iskazuju pripadnost islamu i da olahko ne diskreditiramo braću, muslimane:

...ولا تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَى إِلَيْكُمْ السَّلامَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِنْدَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ كَذَلِكَ كُنتُمْ مِنْ قَبْلُ فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوا إِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا

"...i onome ko vam nazove selam ne recite: 'Ti nisi vjernik!' - kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite." (En-Nisa', 94.)

Dok smo mladi, snažni, puni energije uvijek će nam u oči upadati ajeti koji podstiču na aktivnost, zalaganje, trud i borbu:

فَقَاتِلْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ لَا تُكَلَّفُ إِلَّا نَفْسَكَ وَحَرِّضِ الْمُؤْمِنِينَ عَسَى اللَّهُ أَنْ يَكُفَّ بَأْسَ الَّذِينَ كَفَرُوا وَاللَّهُ أَشَدُّ بَأْسًا وَأَشَدُّ تَنْكِيلًا

"Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije." (En-Nisa', 84.)

U situaciji kada nam naši nadređeni, bez obzira na sav naš trud i zalaganje, ne primijete naš posao, ili nas povrh toga još neopravdano kritikuju onda se treba sjetiti Allahovih, dž.š., riječi:

وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُمْ بِمَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ

"I reci: 'Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti'." (Et-Tewbe, 105.)

Kada želimo ostati moralni

U vremenima kada svim silama nastojimo da se suzdržimo, da ostanemo čisti i čedni, a sve nas navodi na nemoral i blud ne zaboravimo riječi Jusufa, a.s.,:

قَالَ رَبِّ السِّجْنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدْعُونَنِي إِلَيْهِ

"Gospodaru moj" – zavapi on – "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju..."(Jusuf, 33.)

Kada ostanemo bez najdražih, najmilijih, koji su nam ovaj svijet činili dragim i život nam dobrom ispunjavali imali ljepših riječi utjehe od riječi Allaha, dž.š.:

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً فَادْخُلِي فِي عِبَادِي وَادْخُلِي جَنَّتِي

"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!" (El-Fedžr, 27-30.)

Kada sami sebe počnemo kriviti za neuspjehe, kada se počnemo pitati zašto samo nas pogađaju ta iskušenja koja jedva možemo izdržati onda se sjetimo Allahovih, dž.š., riječi: