U primjeni ili nemogućnosti primjene asimilacije glasova prema njihovoj srodnosti i bliskosti, osim konsonanata, veliku ulogu imaju i vokali i sukun. S obzirom na njihove pozicije, asimilacija glasova (إدغام) u tedžvidskoj literaturi je klasificirana na: قَالُواْ يَا أَبَانَا مَا لَكَ لاَ تَأْمَـنَّـا عَلَى يُوسُفَ وَإِنَّا لَهُ لَنَاصِحُونَ
Osnova izraza لاَ تَأْمَـنَّـا jeste تَأْمَنُـنَا. U navedenom primjeru dolazi do asimilacije dva harfa ن, nakon čega izraz ima formu لاَ تَأْمَـنَّـا, a prilikom artikulacije idgama u ovoj riječi primjenjuje se pravilo i š m a m (إشمام).
IŠMAM - NEOBIČNA LABIJALIZACIJA DAMME
Išmam je specifično podešavanje usana, s ciljem da se ukaže na 'dammu' koja se nalazi na nekom konsonantu u osnovi riječi. Išmam, dakle, nije izgovor damme, nego samo aluzija da se ona nalazi na određenom harfu u korijenu pojedinih riječi. Nakon što se izgovori konsonant n s tešdidom a prije izgovora dugog vokala 'a', usne se prilagode za izgovor damme, uz podizanje gornje usne, ali se damma ne artikulira. Išmam je, prema tome, između geminiranog harfa n i dugog vokala 'a'. Ravija Hafs koristi išmam u navedenom slučaju da bi ukazao na prvi konsonant n koji je u osnovi vokaliziran dammom. (Vidi više: hfz. Fadil Fazlić, Tedžvid: Komparacija Hafsovog i Weršovog kira'eta, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 2000., str. 95-96.)
Drugi primjer jeste izraz koji se nalazi u 80. ajetu sure El-En'am:
قَالَ أَتُحَاجُّونِّـي فِي اللّهِ وَقَدْ هَدَانِ
Osnova izraza أَتُحَاجُّونِّـي jeste أتحاجونَنِي, te je došlo do asimilacije harfa ن sa istim harfom koji dolazi poslije njega.
U 95. ajetu sure El-Kehf nalazimo izraz مَكَّنِّي:
قَالَ مَا مَكّـَنِّي فِيهِ رَبِّي خَيْرٌ
Osnova izraza مَكَّنِّي jeste مكنَنِي.
U Hafsovom rivajetu ne postoji slučaj u kojem se primjenjuje pravilo idgam kebir na osnovu bliskosti konsonanata po mjestu artikulacije uz postojanje i nekih drugih zajedničkih osobina (تقارب) ili, pak, na temelju srodnosti harfova prema mjestu artikulacije uz postojanje različitih akustičkih osobina (تجانس).
Termin idgam sagir označava asimilaciju harfa koji je sakin sa harfom koji je vokaliziran nekim vokalom (muteharrik), nakon čega se artikulišu kao jedan geminiziran harf. Takav je slučaj, recimo, sa asimilacijom harfa ت u 16. ajetu sure El-Beqare:
فَمَا رَبِحَت تِّـجَارَتُهُمْ وَمَا كَانُواْ مُهْتَدِينَ
Tri su vrste ovog idgama:
- idgam mutemasilejn (إدغام متماثلين),
- idgam mutedžanisejn (إدغام متجانسين), i
- idgam muteqaribejn (إدغام متقاربين), a nešto više o tome možete saznati OVDJE.
